Nakon onog lijepog citata Ansela Adamsa, reći ću i ovo: fotoaparat je ipak važan dio cijele priče. Iako jest samo alat, dobar alat veseli svakog majstora. Naravno da bih volio imati najbolje i najnovije, ali skup je to sport .
Opremu sam (u smislu kvalitete) mijenjao kroz godine proporcionalno mojem interesu, znanju, ali i (ograničenom) budžetu. Od malih kompakata, takozvanih idiota, do ozbiljnijih tijela, svaki od ovih aparata naučio me nečemu novom.

Danas u torbi (od 2017.)

Nikon D7200

Moj trenutačno upogonjen stroj. (Još uvijek) odličan APS-C aparat. Smatra se dobrim izborom
za fotoentuzijaste. Ima senzor od 24,2 megapiksela,
izvrsnu kvalitetu slike i autofokus sa 51 točke koji dobro radi pri slabom svjetlu, a nudi i
dinamički raspon od 14 EV uz dobru dubinu boja.
Iako nema napredne video mogućnosti, njegova čvrsta izrada i pristupačni objektivi čine ga
svestranim izborom za razne fotografske potrebe.
Pouzdan partner u svim uvjetima.

Stakla:
  • Nikkor DX AF-P VR 10-20mm f/4.5-5.6 G
  • Nikkor DX AF-S 35mm f/1.8
  • Nikkor AF 50mm f/2.8 D
  • Nikkor Micro AF 60mm f/2.8 D
  • Nikkor AF-S 70-300mm f/4.5-5.6 G
Nikon D200

Stari dobri D200 — DSLR
gromada iz vremena kad su aparati bili… veeeeeliki.
Legenda s CCD senzorom (10 MP) i specifičnim bojama. Nema live view, ali daje topli,
“filmski” štih. Zaboravi ISO preko 400.
Ergonomija odlična, kućište magnezijsko, a osjećaj u ruci kao da držiš neki ozbiljan… alat.
Što zapravo i jest.

Najbolja kamera je ona koju imaš sa sobom.

📱 Uvijek u ruci
Mobiteli su odavno prestali biti igračke. Današnji pametni telefoni imaju senzore koji bi prije desetak godina izazvali lagani kolektivni šok, optičku stabilizaciju, više objektiva za različite žarišne duljine i računalnu fotografiju koja u djeliću sekunde radi ono što smo nekad mukotrpno pokušavali izvući iz RAW-a.
HDR više nije onaj ružni efekt, noćni mod više ne znači akvarel, a portretni način rada ponekad čak zna gdje je uho, a gdje pozadina.

Naravno, fiziku ne možemo prevariti.
Mali senzor ostaje mali senzor, dubinska oštrina se i dalje ne ponaša kao na većem formatu, a digitalni zoom je i dalje… pa, digitalni zoom. Ali poanta nije u tome da mobitel zamijeni ozbiljan fotoaparat. Poanta je u tome da je uvijek tu. U džepu. U ruci. Spreman kad se dogodi neponovljivi kadar.

Zato najbolja kamera nije ona s najviše megapiksela, najvećim senzorom ili najskupljim staklom. Najbolja kamera je ona koja bilježi priču dok se događa. Danas, vrlo često – ta kamera nosi SIM karticu.

Trenutačno: Honor 200 Pro

Alati zanata

Nakon onog lijepog citata Ansela Adamsa, reći ću i ovo: fotoaparat je ipak važan dio cijele priče. Iako jest samo alat, dobar alat veseli svakog majstora. Naravno da bih volio imati najbolje i najnovije, ali skup je to sport.
Opremu sam (u smislu kvalitete) mijenjao kroz godine proporcionalno mojem interesu, znanju, ali i (ograničenom) budžetu. Od malih kompakata, takozvanih idiota, do ozbiljnijih tijela, svaki od ovih aparata naučio me nečemu novom.

Danas u torbi (od 2017.)

Nikon D7200

Moj trenutačno upogonjen stroj. (Još uvijek) odličan APS-C aparat. Smatra se dobrim izborom za fotoentuzijaste. Ima senzor od 24,2 megapiksela, izvrsnu kvalitetu slike i autofokus sa 51 točke koji dobro radi pri slabom svjetlu, a nudi i dinamički raspon od 14 EV uz dobru dubinu boja. Iako nema napredne video mogućnosti, njegova čvrsta izrada i pristupačni objektivi čine ga svestranim izborom za razne fotografske potrebe. Pouzdan partner u svim uvjetima.

Stakla:
  • Nikkor DX AF-P VR 10-20mm f/4.5-5.6 G
  • Nikkor DX AF-S 35mm f/1.8
  • Nikkor AF 50mm f/2.8 D
  • Nikkor Micro AF 60mm f/2.8 D
  • Nikkor AF-S 70-300mm f/4.5-5.6 G
📱 Uvijek u ruci
Najbolja kamera je ona koju imaš sa sobom.
Mobiteli su odavno prestali biti igračke. Današnji pametni telefoni imaju senzore koji bi prije desetak godina izazvali lagani kolektivni šok, optičku stabilizaciju, više objektiva za različite žarišne duljine i računalnu fotografiju koja u djeliću sekunde radi ono što smo nekad mukotrpno pokušavali izvući iz RAW-a.

HDR više nije onaj ružni efekt, noćni mod više ne znači akvarel, a portretni način rada ponekad čak zna gdje je uho, a gdje pozadina.

Naravno, fiziku ne možemo prevariti.
Mali senzor ostaje mali senzor, dubinska oštrina se i dalje ne ponaša kao na većem formatu, a digitalni zoom je i dalje… pa, digitalni zoom. Ali poanta nije u tome da mobitel zamijeni ozbiljan fotoaparat.
Poanta je u tome da je uvijek tu. U džepu. U ruci. Spreman kad se dogodi kadar koji se ne ponavlja.

Zato najbolja kamera nije ona s najviše megapiksela, najvećim senzorom ili najskupljim staklom. Najbolja kamera je ona koja bilježi priču dok se događa. Danas, vrlo često – ta kamera nosi SIM karticu.
Trenutačno: Honor 200 Pro

Umirovljeni heroji (2004.-2017.)

  • Nikon D200

    Stari dobri D200 — DSLR gromada iz vremena kad su aparati bili… veeeeeliki.
    Legenda s CCD senzorom (10 MP) i specifičnim bojama. Nema live view, ali daje topli, “filmski” štih. Zaboravi ISO preko 400.
    Ergonomija odlična, kućište magnezijsko, a osjećaj u ruci kao da držiš neki ozbiljan… alat. Što zapravo i jest.

  • Olympus E-3

    Tenk.
    Munje i gromovi, poplave i požari, ovom stroju ništa ne moguuuuu…
    Potpuno brtvljen, čvrst kao stijena i s ugrađenom stabilizacijom koja spašava fotke kad ti ruke nisu baš najmirnije. 10 MP Live MOS senzor i zakretni ekran čine ga iznenađujuće praktičnim, pogotovo za akrobatske kadrove.

    Uz njega sam najčešće koristio Zuiko 12–60mm ED, objektiv koji je praktički švicarski nož u 4/3 svijetu. Pokriva sve od širokog kadra do solidnog tele‑kraja, a pritom je brz, oštar i ima autofokus koji s E‑3 radi kao da su zajedno odrasli.
    Svjetlosna jakost je sasvim pristojna, a staklo je dovoljno robusno da preživi i situacije u kojima sam ja jedva preživio.
    Ukratko: kombinacija za teren, putovanja i sve trenutke kad želiš kvalitetu bez previše razmišljanja.

  • Sony CyberShot H1 & H9
    Bridge era. Škola manualnih postavki.
    Ova dva su mi služila kao superzoom ekipa u vrijeme kada sam mislio da je superzoom jednako super-aparat.
    • H1: 12× optički zum, 5 MP, jednostavan i uvijek spreman za akciju.
    • H7: ostavio sam ga obješenog na stolici jednog kafića na 2-3 minute. Dok sam se vratio, nestao je.
    • H9: njihov malo napucaniji brat — 15× zum, 8 MP i veliki zakretni LCD.
    Idealni za izlete, spontane fotke i sve situacije kad želiš približiti nešto što je baš predaleko, ali ti se ne da hodati.
  • Sony CyberShot P93A

    Početak. Kupljen 2004. u (tada) Pevec-u, na rate. Mali 5MP digitalac, skoro idiot. Mali, simpatičan džepni aparat koji je uvijek bio spreman uskočiti kad nisam htio (čitaj: znao) razmišljati o postavkama.
    Obdaren s 5 MP CCD, 3× zum i automatski modovi koji (ne) rade dovoljno dobro pa (ipak) uhvate trenutak. Savršen ponesi me uvijek da možeš fotkati aparat, puuuuno prije ere pametnih telefona.

Digitalna tamna komora

Obrada je neodvojiv dio procesa. Prošao sam put od entuzijastičnog istraživanja Linux rješenja do industrijskog standarda.

Era Istraživanja (Linux)
  • RawTherapee
  • Darktable
  • GIMP & UFRaw
Era Starih Majstora
  • Photoshop CS2 – CS6
  • Lightroom (Standalone)
  • Google Nik Collection
Danas (Standard)
  • Adobe Lightroom Classic
  • Adobe Photoshop
  • Adobe Creative Cloud
Scroll to Top