Kako sam pustio pitona u arhiv Digitalna arheologija, umjetna inteligencija i jedan neuredni hard disk. Postoji ključni trenutak u životu […]

Kako sam pustio pitona u arhiv

Digitalna arheologija, umjetna inteligencija i jedan neuredni hard disk.

Postoji ključni trenutak u životu svakog fotografa – trenutak spoznaje koji mijenja sve, prisiljava vas da preispitate životne prioritete.

Kako i zašto dalje? Mogu li ja to? Ima li život smisla…?
Postoji li bolje sutra?

U mojem slučaju, takav trenutak dogodio se kada sam otvorio svoj glavni foto hard disk. Spoznao sam sasvim nove, šire sfere egzistencijalne tjeskobe:

  • RECOVERED
  • Slike
  • Pregledano
  • Gotovo
  • Ne diraj
  • BACKUP_23
  • Fotke 4
  • NE_DIRAJ
  • DCIM
  • za sortirat
  • NOVO

Ako postoji digitalni ekvivalent prašnjavog, paučinom okićenog tavana punog razbacanih kutija, ovo je to. Kaos! Nije bilo smisla kukati i plakati nad nesretnom sudbinom nego je trebalo zasukati rukave i započeti s čišćenjem.

Arhivska arheologija

Kako pretraživati, posložiti, sortirati više od 20 godina manje-više neurednog foto-arhiva?
Teško. Jedva!

Kako su godine prolazile, bilo je tu svega: greškom obrisanih foldera, formatiranih diskova, crknutih kartica i drugih jednako pogubnih digitalnih havarija. Otvaravši mapu po mapu (po hrvatski: folder), pod-mapu po pod-mapu, pod-pod-mapu… Dobro, shvatili ste. Našlo se tu svašta:

  • Fotografije koje se ne sjećam da sam ikad snimio
  • Fotografije koje bih volio da nisam nikada snimio
  • Duplikati u vidu različitih formata, veličina i rezolucija
  • Šuma ekstenzija: .dng, .png, .jpg, .tiff, .nef, .orf, .webp (wtf?!)
  • Beskonačna rekurzija: folder “backup_stari” unutar kojeg je “backup_stari2”

Zašto Python? Zašto ne?!

Tražio sam neka gotova rješenja za organizaciju i sortiranje fotografija, ali nisam uspio naći ono što mi treba: ili se plaća ili fali ovo, pa fali ono… Tako sam, kao i svaki razuman čovjek koji se želi riješiti problema, odlučio napisati Python skriptu koja će odraditi veliki dio posla.

E sad — da budemo iskreni: nisam Python developer. Zapravo, nisam nikakav developer. Znam ponešto, ali ne dovoljno da se pravim pametan. Kada kažem “odlučio sam napisati skriptu”, zapravo želim reći da sam tu skriptu odlučio vajb-kodati (vibe coding).

Vibe coding zapravo znači koristiti umjetnu inteligenciju za pisanje računalnog koda dok vi upravljate logikom, strukturom i svim onim “što ako…” momentima.

Rezultat? Skripta koja:

  • 🛡️ Čita EXIF podatke pomoću ExifTool alata
  • 📅 Sortira fotografije po godinama i mjesecima
  • 🔍 Automatski prepoznaje duplikate
  • 🏷️ Preimenuje datoteke u nešto što ima smisla
  • 📱 Razdvaja fotke s mobitela od onih s “pravog aparata”

Kako to izgleda u praksi

U praksi – to je isto bila svojevrsna patnja. Uglavnom, uspjelo je i mislim da je vrijedilo truda. Fotke su posložene.

Preuzmi skriptu

Ako si član, možeš preuzeti moju skriptu i prilagoditi je svom kaosu. Nije čarobna, ali radi posao.

Što slijedi dalje?

Dok sam radio na skripti, shvatio sam da AI nije samo alat za kodiranje — nego i zanimljiv suputnik u fotografiji. Zato uskoro slijedi:

  • AI i fotografija: Je li AI manifestacija zla?
  • AI popravci starih fotografija: Čudo, hereza ili nešto između?

Elvis Pažin

Tvoj dojam?

1 thought on “Kako sam pustio pitona u arhiv”

Scroll to Top