Alati zanata
Nakon onog lijepog citata Ansela Adamsa, reći ću i ovo: fotoaparat je ipak važan dio cijele priče. Iako jest samo alat, dobar alat veseli svakog majstora. Naravno da bih volio imati najbolje i najnovije, ali skup je to sport.
Opremu sam (u smislu kvalitete) mijenjao kroz godine proporcionalno mojem interesu, znanju, ali i (ograničenom) budžetu. Od malih kompakata, takozvanih idiota, do ozbiljnijih tijela, svaki od ovih aparata naučio me nečemu novom.
Danas u torbi (od 2017.)
Moj trenutačno upogonjen stroj. (Još uvijek) odličan APS-C aparat. Smatra se dobrim izborom za fotoentuzijaste.
Ima senzor od 24,2 megapiksela, izvrsnu kvalitetu slike i autofokus sa 51 točke koji dobro radi pri slabom svjetlu,
a nudi i dinamički raspon od 14 EV uz dobru dubinu boja.
Iako nema napredne video mogućnosti, njegova čvrsta izrada i pristupačni objektivi čine ga svestranim izborom za razne fotografske potrebe.
Pouzdan partner u svim uvjetima.
Stakla:
- Sigma 18-35mm f/1.8 DC HSM Art
- Nikkor DX AF-P VR 10-20mm f/4.5-5.6 G
- Nikkor DX AF-S 35mm f/1.8
- Nikkor AF 50mm f/2.8 D
- Nikkor Micro AF 60mm f/2.8 D
- Nikkor AF-S 70-300mm f/4.5-5.6 G
📱 Uvijek u ruci
“Najbolja kamera je ona koju imaš sa sobom.”
Mobiteli su odavno prestali biti igračke.
Današnji pametni telefoni imaju senzore koji bi prije desetak godina izazvali lagani kolektivni šok, optičku stabilizaciju, više objektiva za različite žarišne duljine i računalnu snagu koja u djeliću sekunde radi ono što smo nekad mukotrpno pokušavali izvući iz RAW-a.
HDR više nije onaj ružni efekt, noćni mod više ne znači akvarel, a portretni način rada ponekad čak zna gdje je uho, a gdje pozadina.
Naravno, fiziku ne možemo prevariti.
Mali senzor ostaje mali senzor, dubinska oštrina se i dalje ne ponaša kao na većem formatu, a digitalni zoom je i dalje… pa, digitalni zoom. Ali poanta nije u tome da mobitel zamijeni ozbiljan fotoaparat.
Poanta je u tome da je uvijek tu. U džepu. U ruci. Spreman za neponovljivi kadar.
Zato najbolja kamera nije ona s najviše megapiksela, najvećim senzorom ili najskupljim staklom. Najbolja kamera je ona koja bilježi priču dok se događa. Danas ona vrlo često nosi SIM karticu.
Trenutačno: Honor 200 Pro
Veterani službe (2004.-2017.)
- Nikon D200
Foto: Vlastita arhiva (Fotohedonist) Stari dobri D200 — DSLR gromada iz vremena kad su aparati bili… veeeeeliki.
Dobro, i danas su još uvijek veliki, ali ovaj je baš bio komad aparata.
Legenda s CCD senzorom (10 MP) i specifičnim bojama. Nema live view, ali daje topli, “filmski” štih. Zaboravi ISO preko 400. Ergonomija odlična, kućište magnezijsko, a osjećaj u ruci kao da držiš neki ozbiljan… alat. Što zapravo i jest. - Olympus E-3
Foto: William Warby (Wikimedia Commons) — CC BY 2.0 — Promjene: resize/kompresija Tenk.
Munje i gromovi, poplave i požari, ovom stroju ništa nemoguuuuu…
Potpuno brtvljen, čvrst kao stijena i s ugrađenom stabilizacijom koja spašava fotke kad ti rukenisu baš najmirnije. 10 MP Live MOS senzor i zakretni ekran čine ga iznenađujuće praktičnim,pogotovo za akrobatske kadrove.
Uz njega sam najčešće koristio Zuiko 12–60mm ED, objektiv koji je praktičkišvicarski nož u 4/3 svijetu. Pokriva sve od širokog kadra do solidnog tele‑kraja, apritom je brz, oštar i ima autofokus koji s E‑3 radi kao da su zajednoodrasli.
Svjetlosna jakost je sasvim pristojna, a staklo je dovoljno robusno da preživi isituacije u kojima sam ja jedva preživio.
Ukratko: kombinacija za teren, putovanja i sve trenutke kad želiš kvalitetu bez previšerazmišljanja. - Sony CyberShot H1 & H9
Foto: Diego Torres Silvestre (Wikimedia Commons) — CC BY 2.0 — Promjene: resize/kompresija Bridge era. Škola manualnih postavki.
Ova dva su mi služila kao superzoom ekipa u vrijeme kada sam mislio da jesuperzoom jednako super-aparat.
Sve tri verzije ovih modela su vrlo slične, kako izgledom, tako i funkcionalnošću.- H1: 12× optički zum, 5 MP, jednostavan i uvijek spreman za akciju.
- H7: ostavio sam ga obješenog na stolici jednog kafića na 2-3 minute.Dok sam se vratio, nestao je.
- H9: njihov malo napucaniji brat — 15× zum, 8 MP i veliki zakretni LCD.
- Sony CyberShot P93A
Foto: Amfeli (Wikimedia Commons) — CC BY 4.0 — Promjene: resize/kompresija Početak.
Kupljen 2004. u Pevec-u, mislim čak na 3 rate.
Mali 5MP digitalac, skoro idiot. Kažem skoro jer je imao manualne postavke.
Simpatičan džepni aparat. Trostruki zum i automatski modovi koji (ne) rade dovoljno dobro pa (ipak) uhvate trenutak. Savršen ponesi me uvijek aparat, puno prije ere pametnih telefona.
