Zatvor u Puli – iza zidina
Koncept zatvora
Od samih početaka zapisane povijesti, čovječanstvo se nastoji zaštititi od pojedinaca ili grupa čiji postupci u bitnom odstupaju od općeprihvaćenih obrazaca ponašanja.
U najstarijim zapisima pronalazimo dokaze da je to nastojanje utjelovljeno u konceptu zatvora, čime smo postali jedina vrsta koja svoje pripadnike kažnjava ograničavajući im slobodu kretanja.
Zatvori su u početku uglavnom bili podzemne prostorije (rupe, tamnice) gdje su zatvorenici čekali odluke o svojoj sudbini – smrt ili ropstvo.
Kroz povijest, koncept zatvora mijenjao se paralelno sa sviješću društva o ljudskim pravima i svrsi kazne zatvora.
Tako su širom svijeta izgrađeni mnogi zatvori koji su arhitektonski fascinantni i impresivni. Neki su postali zloglasni, a s vremenom su pretvoreni u turističke atrakcije, dok su neki još uvijek u funkciji, odolijevajući zubu vremena.
U današnje vrijeme kazna zatvora je temeljna ili središnja vrsta kazne, a ujedno i najteža u onim državama koje ne primjenjuju smrtnu kaznu.
Takva kazna ima osnovnu svrhu: osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim normama, čime se pridonosi zaštiti društvene zajednice.
Paradoks misterija iza rešetaka
Zatvori i ljudi na robiji oduvijek su bili svojevrsna tabu tema, a samim time i predmet znatiželje javnosti.
Javlja se zanimljiv paradoks: iako nitko ne želi biti zatvoren u zatvor, tajanstvenost zatvorskog sustava i organizacija života unutar njega neodoljivo privlači mase. Kao primjer navest ću poznati američki zatvor Alcatraz, kojeg je prošle godine (2025.) posjetilo preko 1.4 milijuna turista [vidi ovdje] (otprilike 3 900 turista dnevno). Navodno neki podaci govore da je ta brojka 2018. godine bila oko 1.7 milijuna. To je jako puno znatiželjnika!
U nas su primjeri otoci Sveti Grgur i Goli otok, na kojima su bile poznate Jugoslavenske kaznionice, a moguće ih je posjetiti privatno ili organiziranim turističkim obilascima.
Možda je to samo puka ljudska znatiželja, a možda činjenica da je u ljudskoj prirodi određena fascinacija tuđom nevoljom (čitate li uvijek najprije Crnu kroniku?).
Zloglasni zatvori u nas: izolacija morem
Kada govorimo o zloglasnim zatvorima i kaznionicama, nemoguće je ne spomenuti poznate jugoslavenske kaznionice u našoj blizini.
Iako bi more trebali shvaćati pozitivno, kao medij koji nas povezuje s drugima na otocima i kontinentima, ovdje je njegova nepredvidiva ćud, u suradnji s drugim prirodnim silama, iskorištena za izolaciju i kažnjavanje.
- Goli otok i Sveti Grgur: smješteni jedan do drugoga u Kvarnerskom zaljevu, između otoka Krka, Raba i Prvića, predstavljali su ultimativni oblik izolacije od ostatka svijeta.
- Podjela logora: dok je Goli otok (žargonski poznat kao “Goljak”) služio kao muška kaznionica, susjedni Sveti Grgur bio je namijenjen za zatvaranje žena.
- Kraj jedne ere: ove surove kaznionice, u kojima su uvjeti često bili na rubu izdržljivosti, službeno su prestale s radom i zatvorene krajem osamdesetih, točnije oko 1989., pred sami raspad tadašnje države Jugoslavije.
Oduzimanje neba
Prva fotografija u slijedu ispod predstavlja početak. Ulaz. Ovdje vam oduzmu nebo koje vraćaju u ograničenim, malim djelićima.
Ovdje počinje vaše izvanvremensko putovanje. Kažem izvanvremensko putovanje zato što duži boravak u zatvoru to apsolutno jest. Prema iskustvima i pričama zatvorenika koji su odležali dugogodišnje kazne, osjećaj je jako neobičan. Svijet koji ste poznavali promijenio se, kao i ljudi u njemu – kao da ste bili negdje daleko. S druge strane, istovremeno imate osjećaj da ste ipak bili tu negdje, u blizini.
Tempus fugit, rekli su davno rimljani.
Austrougarsko nasljeđe
Zatvor u Puli ostavština je austrougarske monarhije, izgrađen 1862. godine u četvrti Sv. Polikarp, u vrijeme kada je Pula bila najveća ratna luka carstva.
Usporedo s Mornaričkom bolnicom, sudom, grobljem i parkom, prema dostupnim podacima, Zatvor je izgradio admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck. Prvo je izgrađeno istočno krilo (na slici), a kasnije i zapadno.
Zgrada je do danas zadržala svoju prvotnu funkciju i vanjski izgled, iako je devedesetih godina značajnije obnovljena unutrašnjost.
Danas je pulski zatvor zaštićeni spomenik kulturne baštine.
Život iza brave
Život u zatvorima teče svojim specifičnim tijekom, naoko nezainteresiran za društvene turbulencije i važna globalna događanja.
Unutar zidova, taj život ima svoju rutinu, svoju organiziranu dinamiku – ponekad sporu i dosadnu, ponekad vrlo živahnu i ubrzanu.
Iako fizički ograničen kretanjem u prostoru, takav život može donekle biti i na neki način nesputan: prati se tv program, gledaju se filmovi, čitaju knjige, igraju se šah i stolni tenis, različite društvene igre, boravi se na svježem zraku i igra se nogomet.
Rjeđe košarka. Ponekad Amerikanac.
Bude tu i suza i smijeha, lijepoga i ružnoga. Kao, uostalom, svugdje gdje borave i žive ljudi.
Ipak, neovisno o zatvorskoj rutini i događanjima unutar zidina, svaki pojedinac proživljava svoju osobnu dramu i životnu tragediju, svaki je na kraju dana potpuno sâm sa svojim mislima i problemima.
Gledajući isti prostor i iste ljude godinama, možda shvaća da je vrijeme moneta koju olako trošimo, a zapravo niti ne znamo koliko je imamo na raspolaganju.
Ako uzmemo u obzir to vrijeme, kazna zatvora je puno više od ograničenja kretanja i oduzimanja slobode.
Crtice iz povijesti Zatvora u Puli
- Smrtna kazna: Jeste li znali da se u dvorištu Zatvora u Puli izvršavala smrtna kazna? Da, i to i strijeljanjem i vješanjem! Nije mi poznat podatak o tome koliko ih je izvršeno, ali i sama spoznaja o tome dovoljna je da te ne ostavi ravnodušnim.
- Poznati upravitelj: Jedan od upravitelja ovog Zatvora svojevremeno je bio i talijanski književnik Felix Falzari (1859 – 1912.). Tko je on bio, što je pisao i što je radio možete pročitati ovdje.
- Poznati zatvorenik: Među ovim zidinama zatvoren je bio i talijanski iredentist Nazario Sauro (1880. – 1916.), gdje je i smaknut vješanjem. Tko je bio on i kako je skončao, pročitajte ovdje.
Duhovi u sustavu
Smještanjem u bilo koju instituciju država vam na neki način oduzme dio identiteta. Na primjer, društvo u kojem svakodnevno boravite vam je nametnuto, nije vaš izbor. Aktivnosti koje ste do jučer obavljali ne razmišljajući o njima sada su pod stalinim nadzorom. Prostor u kojem boravite pod nadzorom je, kao i samo kretanje.
Sve ovo vam ostavlja dojam gubitka privatnosti i identiteta. Postajete samo jedan među ostalima. Svaki problem koji pokušate riješiti postaje proces koji traje i koji uključuje i druge, nametnute aktere. Donositelje odluka.
Izolirani od javnosti, odvojeni od obitelji, prijatelja, svijeta – osjećate se kao duh u sustavu institucija.
Lijepi zatvor
Budući da sam zaposlenik Zatvora u Puli, a fotografija mi je hobi, bilo je nekako logično da za temu foto-eseja izaberem svoje radno mjesto. Iako sam imao jasna sigurnosna ograničenja prilikom fotografiranja, Uprava za zatvorski sustav dozvolila je ovaj mali pothvat.
Pulski zatvor danas slovi kao jedan od najljepših u državi. Zvuči kao školski primjer oksimorona – lijepi zatvor, ali zahvaljujući poziciji, arhitektonskom rješenju i svojoj starosti on to doista i jest.
Zbog zakonskih ograničenja i zaštite identiteta, nisam smio fotografirati lica niti dočarati dinamiku svakodnevice pa sam se fokusirao na interijer, vanjski dio i neke detalje.
Budući da unutrašnjost ionako ne obiluje šarenilom boja, odlučio sam se za crno-bijelu tehniku. Ona dobro dočarava atmosferu i osnovnu svrhu ovakve ustanove – oduzimanje slobode.
Dodatni sadržaj
Ova objava sadrži dodatne fotografije. Taj sadržaj rezerviran je isključivo za članove Fotohedonist kluba.
