Dosjei iz opskurne komore: serijal o fotografskim bizarnostima i zanimljivostima

Djeca na portretu Alberta J. Ewinga s odraslom osobom skrivenom ispod pokrivala, oko 1896.–1912.
Albert J. Ewing, primjer fotografije tipa „hidden mother”, oko 1896.–1912. Albert J. Ewing Collection / Ohio Memory. Public domain.

Živimo u vremenu vizualne hiperinflacije. Procjenjuje se da se danas u samo dvije minute okine više fotografija nego u cijelom 19. stoljeću. Količina slika kojom smo bombardirani odavno je prešla granicu smisla i ušla u sferu čistog apsurda.

Bježeći od tog vizualnog šuma, a i obzirom na to da je današnjica fotografije zaista postala bizarna, odlučio sam napraviti korak unazad – bilo mi je logično dublje istražiti fotografiju i njezine najčudnije, povijesne i opskurne korijene.

Fotografija na prvu zvuči kao nešto profinjeno, kao umjetnost. Nešto čime bi se svi voljeli baviti. Zato kada danas razmišljamo o njezinim počecima, zamišljamo romantične portrete i velike majstore zanata. Međutim, ispod te uglačane površine koju poznaje šira javnost, iza nostalgičnih sepia portreta, krije se mnogo mračniji, luđi i apsurdniji svijet. U to vrijeme početaka bila je to čudna, prljava i često bešćutna rabota.

Možemo slobodno reći da su rani fotografi svjesno sklapali pakt s vragom. Iako je rani fotografski tisak (daguerreian press) redovito objavljivao upozorenja, oni su svjesno udisali živine pare koje su se koristile za izvlačenje slike, doslovno gubili razum i žrtvovali vlastito zdravlje radi bržeg i savršenijeg portreta. S druge strane, u to vrijeme, apsurdno, liječnici su tu istu smrtonosnu živu masovno propisivali kao lijek za sifilis, pa nije ni čudo da je opsesija hvatanjem odraza nadjačala strah od trovanja i neurološkog sloma.

Iz kolektivnog smo sjećanja izbrisali i viktorijansku opsesiju smrću i podupiranje leševa željeznim stalcima, kao i ožalošćene udovice kojima su prevaranti prodavali mutne fotografije duhova njihovih bližnjih pokojnika. Iz ovoga zapravo vidimo da je fotografija bila savršen alat za manipulaciju i puno prije Photoshopa.

Mrs. French iz Bostona na spiritističkoj fotografiji Williama H. Mumlera, s prozirnim dječjim likom u pozadini, oko 1868.
William H. Mumler, Mrs. French of Boston with Spirit Son, oko 1868. Albuminski carte de visite. Public domain.

Reći ćemo nešto i o špijunskim golubovima, o radioaktivnim objektivima, te o indonezijskom makakiju koji je jednog fotografa povlačio po sudovima i doveo ga do financijskog sloma.

Dobrodošli u Serijal o fotografskim bizarnostima i zanimljivostima. Ovdje objektiv ne bilježi samo svjetlo i sjenu; on bilježi ljudske strahove, zablude, prevare i čisti apsurd.

[!NEXT]

💡 Pridruži se istraživanju

U prvom nastavku vraćamo se u mrak srednjovjekovne sobe i otkrivamo kako je jedan arapski matematičar srušio zablude o ljudskom oku, a jedan Francuz ispekao prvu fotografiju u sirijskom asfaltu. Nakon toga nastavljamo priču o cijeni koju su prvi fotografi plaćali za svoje uratke.

Ostani i prati cijelu priču:

  1. Ostavština arapskog genija i prvo priviđenje u asfaltu
  2. Ludilo dagerotipije: otrovni sjaj savršene refleksije
  3. Rat za sliku: francuski dar svijetu i Talbotovi okovi
  4. Kako je fotografija dobila boju
  5. Dosje “Rijeka 1886.”: fotografija koja je razotkrila nevidljivo
  6. Teslin promašaj stoljeća: Twain, požar i nevidljive zrake
  7. Od Mamuta do tostera: inženjerski ekstremi
  8. Nuklearna vatra i radioaktivni objekti — uskoro

Imaš komentar?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top